Not all those who wander are lost...

subota, 19.07.2008.

I tako sam se ozljedila.

I secem ja svog psa. Znate, malena, slatka, bijela (relativno). Pas, a ne ja. Pa onda malo potrcim. Jer pas voli trcati. I padnem. Pala sam...**pokusavam smisliti adekvatnu pad-frazu koja nije koliko sam duga i siroka, pa ako ju smislite samo ju ubacite ovdje**...da, where was I? Ah da, pad. Uglavnom...ogulila sam lijep komad koze svoje desne potkoljenice. Na desnom stopalu imam 4 rane razlicitih velicina. Par ogrebotina na lijevom koljenu. I jos jednu ranu na lijevom stopalu. U zivotu se nisam toliko ozljedila. I da, sada me naravno, svaki pokret boli. I to mi se bas ne svidja. A Mama se svaki dan divi cinjenici koliko su rane ruzne. Uclanila sam se u knjiznicu. British Council. Lijepo. Posudih dvije knjige. Sad ih citam. I bas sam si fora. Veselim se kampu. Bila sam 2 puta u Algoritmu i 2 puta u Profilu u zadnjih tjedan dana i kupila samo jednu knjigu. To se zove samokontrola. Cak sam i sestru natjerala da procita nesto. Osjecam se mocno. Iako ne radim nista sto bi zahtjevalo moc, niti povecalo onu koju vec posjedujem. Ali...sta ces...Tako se osjecam. I sad osjecam da baljezgam. Je li to uopce rijec? Nisam sigurna. Je li bitno? Nisam sigurna. Moja mama probava neku haljinu. Jako je bijela s jako zelenoplavozutim cvijetovima. Nije mi bas srcudraga. Sad citam tu Dinner for two Mikea Gaylea. On ima relativno fora knjigice. Volim My legendary girlfriend...I volim pisati kosim slovima. Sada odlazim u videoteku. Posudit cu neki hopefully zanimljiv film. Sada vas ostavljam.

- 20:11 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 05.07.2008.

Ne mogu pomoci nikome od nas

to je stil stari moj
ljubio sam hrpetinu zena
ali ni jedna nije bila kao ona
volio sam sve na njoj
stanovala je preko puta
imala me uvijek kad je htjela
ulice
naduvani grad
cudne misli u njezinoj glavi
svijet
ni dobar ni los
nema mjesta za nove ideje
za nas
ljudi me zovu po imenu
ja im odgovaram u dobrom raspolozenju
proklete lazi za naivne
i nije me briga
nije me strah
ne mogu pomoci nikome od nas
nije me briga za gadarije prepucavanja
i lovu bez koje se ne moze
i nije me briga
ne bojim se
ne mogu pomoci nikome od nas


Vratih se. Zabavih se. Kao i uvijek. Rekla sam da budem. I znala sam. Sada smisljam sto cu s ostatkom ljeta. Odlucila sam da moram puno citati. I neke filmove pogledati. Pa su se na mom (u ovom trenu kratkom) popisu nasli

Filmici

*Kad Miki kaze da se boji
*Sretno dijete

Knjige

*Fantom slobode
*LOTR (all over again)

Sve cu ja to.

Ako netko ima bilo kakvu ideju o tome gdje bih mogla nabaviti jedan od tih filmova, slobodno neka se javi. Cijenila bih to.

Na moru je bilo lijepo. Puno smo plivali.

Pocrnila sam. Ali, ja sam i tako uvijek tamna.

Isli smo van, i biciklom do Nina...kupili sliku...cjenkali se za nju...pricala sam ljudima kako studiram pravo...da, da...prva godina...

nadasve zabavno.

nadam se da ce i dalje u tom tonu.

A sada idem.

Zelim promjeniti font na dizajnu.

Ukoliko mi naum uspije, shvatit cete.

Barem se nadam.

- 23:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #